Garancija za mlade je strateški pristup suočavanja s nezaposlenošću mladih diljem Europe.
Sam koncept razvijen je osamdesetih godina u skandinavskim zemljama, a današnji oblik Garancije za mlade Europska komisija je usvojila 2013. godine. Pod motom: "Uči, radi, napreduj", cilj je mladima osigurati lakše uključivanje na tržište rada, u roku 4 mjeseca od završetka obrazovanja. U Hrvatskoj se to odnosi na nezaposlene koji su mlađi od 30 godina, dok je u nekim zemljama Europske unije ta dobna granica spuštena na 25 godina.
Iako se ponekad spominje kako se mladi u tom roku trebaju zaposliti, Garancija za mlade ne osigurava nužno zaposlenje mladih. Opcije su također: nastavak obrazovanja, vježbeništvo i pripravništvo. Aleksandra Gavrilović, nacionalna koordinatorica za Garanciju za mlade, kaže da je mladima kroz spomenutu političku preporuku osigurana koordinacija sustava, kako bi u svakom trenutku imali podršku koja im je potrebna da bi se dalje obrazovali ili našli odgovarajući posao. Garancija za mlade dio je paketa mjera za zapošljavanje mladih, koje je Vijeće Europske unije usvojilo krajem 2012. godine, kojom se potiče zapošljivost mladih građana Europske unije.
Otkako je usvojena Garancija za mlade, poslodavci imaju pravo na dvije godine poreznih olakšica, ako mladog zaposlenika zadrže i treću godinu. Stručno osposobljavanje omogućeno je i za privatni sektor, a mogu ga koristiti mladi koji još nemaju staža ili mladi koji imaju samo godinu dana radnog staža u struci. U srpnju 2013. godine uveden je paket mjera "Mladi i kreativni", odnosno 9 mjera aktivne politike zapošljavanja, koje zajednički provode Ministarstvo rada i mirovinskog sustava i Hrvatski zavod za zapošljavanje. Od svih mjera aktivne politike zapošljavanja, koje su dio Garancije za mlade, najviše kontroverzi godinama izaziva mjera stručnog osposobljavanja bez zasnivanja radnog odnosa.
Dok jedni tvrde kako je ono prilika za stjecanje iskustva koje će pomoći u traženju "pravog" posla, drugi smatraju da se na ovakav način samo iskorištava mlade, koji postaju najjeftinija radna snaga. Upravo zato voditelj programa Prava mladih (Mreže mladih Hrvatske), Marin Živković, upozorava kako se pri izradi mjera za poticanje zapošljavanja mladih posebno treba voditi računa o tome kako osigurati da se mladi što prije osamostale. U sedmom kvartalnom izvještaju o položaju mladih na tržištu rada, Mreža mladih Hrvatske navela je 11 ključnih problema stručnog osposobljavanja bez zasnivanja radnog odnosa (SOR-a). Neki od spomenutih problema su: SOR ne uključuje osobe starije od 30 godina, bez obzira kada su se prestali obrazovati, a osoba tijekom SOR-a nema pravo na plaćeno bolovanje, kao ni na čuvanje trudnoće.
To su samo neki od problema na koje nailaze mladi na tržištu rada, čak i ako koriste neku drugu mjeru poticanja zapošljavanja, a ne SOR. Sustav poticanja zapošljavanja mladih daleko je od savršenog, ne samo u Hrvatskoj, nego i diljem Europske unije. Treba li ga u korijenu mijenjati ili ustrajati na poboljšanjima, ne znaju sa sigurnošću ni donositelji odluka. Pokušaj olakšavanja mladima na tržištu rada još uvijek djeluje kao nedovoljno razrađen eksperiment pa ne čude negodovanja i prosvjedi. Mladi traže perspektivu, a ona se ne može tek tako osigurati sa samo nekoliko (kratkoročnih) mjera koje dotiču samo jedan segment života. Perspektiva treba biti mnogo šira od kratkoročnog "testiranja" mlade osobe, u nadi da će nekada negdje (nadamo se u privatnom sektoru) pronaći "pravi" posao ili se samozaposliti. Proširenje perspektive fokus mladih će pomaknuti sa sljedeće plaće na ostvarivanje ideja. Tek onda će nezaposleni uistinu postati - mladi i kreativni.
Autorica: Ivona Šeparović
