Zagreb, grad dobre zabave i zanimljive gastronomske ponude. Na prvi pogled se čini da se ovdje može pronaći za svakoga ponešto. Provjerit ćemo je li to uistinu tako.
U našem gradu žive ljudi s različitim životnim pričama i problemima. Među njima su neizostavne osobe s invaliditetom. Ova populacija, usprkos svim preprekama zaslužuje živjeti punim plućima, doprinositi zajednici, ali i uživati u sadržajima koje naš grad nudi. Donosimo zato kratku priču o pristupačnosti ugostiteljskih objekata osobama s invaliditetom u našem glavnom gradu.
Nešto o tome rekla nam je Nevena Zubčić, mlada osoba s invaliditetom koja kaže da ugostiteljske objekte posjećuje na tjednoj bazi i susreće se s određenim preprekama.
„Rijetki su ugostiteljski objekti koji su potpuno prilagođeni osobama s invaliditetom i naravno da me to sputava u korištenju sadržaja. Najčešći su nedostatci nepristupačnost toaletima i svim sadržajima koje objekt nudi, jer do njih često treba proći određeni broj stepenica. Dodala bih i vrlo uske prostore između stolova, barske stolove, prostor pristupačan isključivo unutra ili vani, nepristupačne jelovnike za osobe s oštećenjem vida.”- kaže Nevena.
Osim toga, navodi kako pri biranju mjesta za izlazak mora obraćati pažnju na brojne čimbenike vezane uz pristup objektu, ali i prometnu povezanost i dostupnost. Osim toga ističe da je upoznata s pojedinim pravnim aktima vezanim uz ovu temu, poput UN-ove Konvencije o pravima osoba s invaliditetom i odredbi na državnoj razini, no kaže da je situacija u praksi često drugačija.
„Unatoč svim zakonskim odredbama, još uvijek je velika razlika između onoga kako bi trebalo biti i kakvo je stvarno stanje na terenu, čak i kad su u pitanju novoizgrađeni objekti.”- nadodaje.
Uz sve rečeno vrlo je važno da same osobe s invaliditetom budu izravno uključene u proces stvaranja promjene.
„Kako bi se uvele promjene trebalo bi biti obavezno uključivanje osoba s različitim vrstama invaliditeta u cijeli proces, od samog početka planiranja do završetka gradnje objekta. Uz to, potrebno je educirati i informirati djelatnike u ugostiteljstvu te društvo općenito o tome da i osobama s invaliditetom trebaju biti dostupne sve usluge.” – zaključuje Nevena.
Kako sve to vide ugostitelji?
Kako bi slika vezana uz ovu problematiku bila što potpunija, popričali smo s Darkom Kušinom, vlasnikom jednog kafića u zagrebačkoj Dubravi. Istaknuo je da njegov lokal svakodnevno posjećuju osobe s invaliditetom te je zbog toga poduzeo određene mjere po pitanju prilagodbe, ali naglašava da on i njegov tim imaju viziju za eventualne dorade koje bi sam prostor učinile još pristupačnijim.
„Vanjski dio terase potpunosti je pristupačan osobama s invaliditetom. Također, ulaz u unutarnji dio objekta ima prilaz za osobe u invalidskim kolicima, a postoji mogućnost konzumacije pića za tri stola. Napredak najprije vidimo u smanjenju broja stolova radi lakšeg pristupa za osobe s invaliditetom.” - ističe Darko.
Ipak, ono što pomalo zabrinjava jest to što Darko navodi kako nije upoznat sa zakonskim propisima vezanim uz pristupačnost i univerzalni dizajn u ugostiteljstvu, pa se tako nameće pitanje koliko su te regulative zapravo učinkovite. Bez obzira na to, Darko jasno naglašava važnost pristupačnosti u ugostiteljstvu.
„Ova tema je važna jer se svim gostima jednako mora omogućiti konzumacija pića i ugodan boravak u našem objektu.” – zaključuje.
Pozitivni primjeri iz susjedstva
Za postizanje učinkovitih promjena zasigurno je dobro učiti iz bliske okoline.
Primjerice, u Italiji su još osamdesetih godina prošlog stoljeća sastavljene svojevrsne kontrolne liste koje ugostitelji moraju zadovoljiti kako bi mogli poslovati, a 2023. izdane su i Nacionalne smjernice za „design for all“.
Svaka regija donosi svoje odredbe, a one se generalno odnose na osiguravanje dovoljnog broja parkirnih mjesta za osobe s invaliditetom u blizini objekta, nesmetan prilaz za osobe u kolicima uklanjanjem stubišta ili postavljanjem rampi. Također je u većini regija izričito određeno da objekti sadrže minimalno jednu prilagođenu sanitarnu jedinicu s propisanim standardiziranim mjerama, a sve se više pozornosti pridaje i prilagodbi cjenika i ponude proizvoda za slijepe i slabovidne. Prema istraživanjima i recenzijama nekih objekata, gosti pokazuju iznimno zadovoljstvo provedbom tih odredbi, pogotovo u urbanim i turističkim sredinama.
Ništa o nama bez nas!
Sve u svemu, potrebno je uzeti u obzir mnoge čimbenike koji utječu na podizanje svijesti o važnosti ove teme, a za to je potrebno strpljenje, ali i suradnja između nadležnih tijela, ugostitelja i samih osoba s invaliditetom. Budimo akteri, a ne samo promatrači!
