Kratak povratak u 60.-e

Kako se neko društvo razvija, možemo promatrati iz više kutova. Tehnologija, moda, slobodno vrijeme...
...politika, gospodarstvo, školstvo, spolna (ne)jednakost, ljudska prava, "tračnice" kojima se određeno društvo kreće na svom civilizacijskom putu. Svaka "stanica" na tom putu donosi neke promjene. U zapadnom, ali i dijelu istočnog svijeta, te bismo stanice u slučaju prošlog stoljeća nazvali po dekadama. Povijest 20. stoljeća tako je ipak lakše raščlaniti. Jedna od dekada se međutim ističe kapitalnim promjenama koje su se tad zbile u hrvatskom društvu, a koje sve više i uspješnije počinje pratiti trendove zapadnog svijeta.
 
Ta se dekada zove šezdesete. Počinje zapravo krajem pedesetih, točnije 1958, a završava početkom sedamdesetih, odnosno 1971. godine. U Hrvatskoj će se zauvijek promijeniti način na koji kupujemo, putujemo, radimo, oblačimo se, jedemo, planiramo obitelj, opremamo dom. Sve to i puno više moguće je vidjeti do 30. rujna 2018. u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu, a u sklopu izložbe "Šezdesete u Hrvatskoj: Mit i stvarnost".
 
Stvari koje danas uzimamo "pod normalno" nastaju upravo 60.-ih godina prošlog stoljeća. Stoga, započnimo s vremeplovom. Jednog je dana mlada žena vitke, gotovo dječačke figure (poput njenog modnog uzora, britanske manekenke Twiggy) odlučila uzeti karticu tableta koje će joj omogućiti da bez brige provede romantični produženi vikend na Jadranu s dečkom. Veselila se tom izletu, slušanju radio stanice koja sve češće pušta stranu rock glazbu u autu kojim će brzo dovesti do odredišta, relaksaciji u hotelskom smještaju u destinaciji. Rekla je samoj sebi da neće razmišljati kako je to zadnji izlet kojeg će provesti s dečkom prije njegovog puta u Njemačku, gdje će ići raditi kako bi iskoristio bolje prilike za zaradu te pomogao svojoj obitelji, a konačno omogućio sebi odnosno svojoj djevojci bolji životni standard i neke nove, moderne stvari.
 
Ovo je vrlo plastičan prikaz, no mladi su ljudi, pogotovo oni iz urbanih sredina, kroz 60.-e stjecali neke posve nove životne navike i poglede na društvo, obitelj i kupnju. Potrošnja je  postala neki oblik društveno - gospodarskog imperativa, jer je društvo sve više tražilo uzor u zapadnom svijetu te težilo takozvanom napretku. Tome su najvećim dijelom kumovale dvije naizgled nepovezane pojave: veća otvorenost tadašnje Jugoslavije i razvoj televizije. Prva je omogućila veći izlazak domaćih iz države odnosno ulazak stranaca u državu, a druga da novi trendovi lakše stižu do široke publike.

Treba spomenuti i umjetnosti, u kojoj su uspjesi i stranputice brze i nerijetko forsirane modernizacije bili nadahnjujući. Jedan od načina promicanja ideje napretka bile su izložbe novih proizvoda i usluga, novog načina stanovanja i svakodnevnih praksi, poput odmora i turizma ili dječje igre i zabave, ali i novog shvaćanja uloge žene koju radno mjesto i društveni servisi oslobađaju izoliranosti u kućanstvu (MUO, "Šezdesete u Hrvatskoj: Mit i stvarnost"). 
 
No, vratimo se televiziji i modi koje su imale širok utjecaj na društvo. Televizija, taj čarobni medij očarao je novinare, tehničare, spikere i redatelje jednako kao i novu publiku. Prema podatcima Muzeja za umjetnost i obrt, televizijskih prijamnika je 1959. godine bilo 5 000 komada, ali se taj broj brzo povećavao te je 1964. godine bilo više od 100 000 pretplatnika. Televizija Zagreb nastajala je u okrilju Radio Zagreba u Jurišićevoj ulici broj 4. Kako danas obitelji provode večernje sate pred televizijom, tako su to sve češće činile i obitelji 60.-ih. Naravno, bogatstvo i raznolikost TV programa tog i današnjeg vremena neusporediva je, ali je ipak od 1964. do 1970. godine proizvedeno i emitirano na Televiziji Zagreb 256 TV drama, domaćih ili stranih dramskih autora ili adaptacija književnih djela koje su bile u vrhu emisija po gledanosti. Radio je i dalje jak medij. Godine 1964. Radio Zagreb dobiva i Drugi i Treći program, a televizija 1972. počinje sa stalnim emitiranjem 2. programa. No, radio nije više isključivi glazbeni medij; 1968. godine Televizija Zagreb prvi put u boji uživo prenosi koncert pop-glazbe iz Opatije. Do sredine sedamdesetih televizor u boji je standard. Kako je izgledao PHILIPS televizor iz 1961. godine, možete vidjeti na poveznici.
 
Kućanski aparati, TV prijemnici i ina tehnologija, stizali su mahom iz Njemačke. Kad su dame željele obnoviti garderobu, valjalo je krenuti put Trsta. Nakon 1967. godine Trst poprima sve značajniju ulogu shopping središta, u kojeg se odlazi po odjevne simbole zapadne kulture, traperice (Rifle, Rile, Levis, Strauss), dolčevite, šuškavce, sintetske košulje, najlonke i ostale do tada “nedostatne” artikle na domaćem tržištu. Pobuna mlađih generacija protiv građanske klasične elegancije, odrazila se kroz dva nova odjevna izraza. Prvo kratkom suknjom (mini-suknja) koja otkriva noge te dovodi u pitanje «moralne» vrijednosti pedesetih, a drugo odbacivanjem uloge odjeće i modnih dodataka kao statusnog simbola, uvođenjem potrošnih konzumerističkih materijala za izradu odjeće (papir, plastika, metal, PVC) ili gradeći odjevne kompozicije od već rabljenih second hand artikala pod utjecajem hippie stila ili flower-power mode (MUO, "Šezdesete u Hrvatskoj: Mit i stvarnost"). Da se ne bi sve svelo na ino-kupovinu - naravno da svi koji su pratili modu nisu mogli radi nje otići do Trsta. U duhu potrošačke kulture koja je obilježila šezdesete godine, Republika Hrvatska u sastavu Jugoslavije bilježi nagli razvoj tekstilne industrije. Nove poslovne strategije tj. udruživanja tekstilnih i konfekcijskih tvornica 60-ih godina pridonose sveopćem industrijskom napretku. Prema podatcima Muzeja za umjetnost i obrt, u tekstilnoj je industriji na tlu Hrvatske bilo zaposleno oko 60 tisuća ljudi. Što su časopisi savjetovali u '60.-ima, pogledajte ovdje.
 
Razvoj industrije općenito, obilježio je šezdesete godine u Hrvatskoj. Nastaju novi procesi proizvodnje, dolazi do zamaha potrošačke kulture, pojave trgovina za samoposluživanje i brendiranje proizvoda svakodnevne potrošnje, koje do tad nije bilo uobičajeno. Sve se više pažnje posvećuje ekonomskoj propagandi i predstavljanju proizvoda na tržištu te izgradnji imidža proizvođača. Važnu ulogu u tome ima grafički dizajn. Vizualno privlačni plakati i oglasi, dobro osmišljeni slogani i atraktivna ambalaža kod potrošača stvaraju nove navike i želje za posjedovanjem (MUO, "Šezdesete u Hrvatskoj: Mit i stvarnost").
 
Tako dolazimo do razvoja potrošačkog društva kakvog poznajemo danas. Ipak, roba široke potrošnje tada i sada razlikovala se te nije bilo ''predviđeno'' da će joj rok trajanja biti od mjesec do godine dana, ovisno o garanciji. Kućanski aparati, odjeća, automobili su rađeni da bi potrajali barem neko vrijeme, ali se industrijski i modni dizajn mijenjao tako da bi privukao što više ljudi na kupnju. Što nije nužno loše, ali je dovelo do, kako kažu TBF-ovci u svojoj pjesmi "Šareni artikl", nebrojenih proizvoda koji se mogu jednostavno opisati stihom: Nije bitna kvaliteta, samo etiketa.
 
Autorica: Martina Tomljanović*
 
*Napomena: Članak je u srpanjskom broju objavljen u ZeGeZIN-u. Besplatni primjerak magazina možeš preuzeti u Info centru za mlade Zagreb (Av.M.Držića 71A) radnim danom do 20 sati.

Čet Stu 15
Za umrijet' od smijeha
Čet Stu 15 @21:00 - 12:00AM
Diptih Dolina
Prošli mjesec Studeni 2018 Sljedeći mjesec
P U S Č P S N
week 44 1 2 3 4
week 45 5 6 7 8 9 10 11
week 46 12 13 14 15 16 17 18
week 47 19 20 21 22 23 24 25
week 48 26 27 28 29 30

Provodimo s partnerima

Suradnici

Umrežavanje

Doprinos