Kreativno razmišljanje često se opisuje kao razmišljanje "izvan kutije" ili zone udobnosti.
Zvuči jednostavno, ali ponekad i neostvarivo. Nije lako pronaći vlastiti način rješavanja nekog problema, napraviti stvari na drugačiji način. Zato što to znači napustiti udobnost i prihvatiti promjenu. Kreirati dan izvan unaprijed određenog popisa aktivnosti i njihova obavljanja.
Najčešće ne znamo niti odakle krenuti da bismo kreirali promjenu koju želimo, ali joj se isto tako opiremo. U pokušaju da načinimo nešto novo, vrlo često zaboravimo na ono što imamo - "kutiju", naglašava Michael Bahr. "Kutija" ne mora biti u obliku kutije, može biti u bilo kojem obliku koji osigurava dihotomiju: ovo radim - ovo ne radim. Kakva god ona bila, da bismo "kutiju" nadišli moramo je uistinu upoznati. Početak je to koji se čini pomalo nelogičan. Primjerice, zašto bi netko čitao knjige ako želi napisati nešto originalno? Iako toga vjerojatno nije svjestan, prihvaćajući pravila koja pritom uviđa, spoznaje i koja od njih na koji način može zaobići ili modificirati, kako bi napisao ono što sam želi. Uči stil i prilagođava ga sebi.
Na poslijetku, izgrađuje i svoju "kutiju" procedura, nešto čime je zadovoljan. Koliko god mu se s vremenom činilo uobičajenim, to ga izdvaja od drugih i može rezultirati nečim pozitivnim, ako ne za društvo u cjelini, zasigurno za pojedinca. Baš kao u slučaju čovjeka koji riješi naizgled nerješiv zadatak, jer ga vidi iz drugačije perspektive. Fokus na rješenje je avantura na koju može potaknuti i druge.
Autorica: Ivona Šeparović
