Svatko od nas barem ponekad negdje zakasni, ali kašnjenje je i vrlo ružna navika mnogih.
Rečenica koja se pritom ponavlja jest: "Oni koji kasne, uvijek imaju sretniji izraz lica od onih koji ih čekaju." K tome, ovi drugi često pomisle da je stvar nebrige, jer ako ti je stalo, doći ćeš na vrijeme, zar ne?
Ipak, za one koji često kasne, način da to promijene je promjena u planiranju, odnosno prividno pomicanje vremena sastanka. Drugim riječima, ako sastanak počinje u osam, korisno je planirati da na mjestu sastanka zapravo trebam biti u 7:45. učinkoviti je to trik nego li pomicanje satova, jer s vremenom počinjemo očekivati da su svi satovi pomaknuti i previše smo opušteni. Rezultat? Ponovno zakasnimo.
Ustajanje ranije nego li je potrebno neće nužno spriječiti kašnjenje, jer puno vremena na raspolaganju, ponekad je zamka da sami sebi zadamo previše sadataka prije nekog sastanka. "Još ću samo ovo obaviti i krećem", zavaravamo sami sebe.
Iako oba spomenuta trika nisu jednako učinkovita, većini ljudi jedan od njih ipak pomogne u odupiranju navici kašnjenja. Ako se to u tvom slučaju ne dogodi, pronađi svoj način. Priznajem, kasniti je lako, doći na vrijeme mnogo je teže. (Ne)dolazak na vrijeme stvar je (ne)poštovanja. Opipljiv način da osobi pokažemo da nam je stalo, svakako je dolazak na vrijeme, čime pokazujemo i zahvalnost za prijateljstvo.
Komentar: Ivona Šeparović
