(Ne)odgovoreni zahtjevi

Društvene mreže omogućuju nam nesmetan kontakt sa svim ljudima, bez obzira na udaljenost.

Bilo da živi blizu ili daleko od nas, jesmo li bliski ili baš i nismo, preko društvenih mreža možemo stupiti u kontakt i saznati što se događa u životu neke osobe. Kao ljudi dostupni smo jedni drugima 24 sata, 7 dana u tjednu, a objave i poruke šaljemo i gledamo kad god poželimo. Pojavom društvenih mreža, "brisanje" granice između privatnog i javnog, potaknulo nas je da dijelimo privatne fotografije te izražavamo svoja mišljenja i stavove često bez razmišljanja o tome da će tekst moći pročitati i sliku moći vidjeti oko 500 naših "prijatelja" i/ili "pratitelja". Da razmišljamo o tom broju potencijalnih "promatrača", mnoge stvari ne bismo objavili jer bismo češće bili svjesni koliko toga ne želimo da vide ljudi s kojima nismo previše bliski, poznanici koje smo dodali na popis prijatelja na društvenim mrežama zato što "to svi rade".

Svakim danom tako postaje sve teže odbijati zahtjeve nekih ljudi da postanu dio vaše društvene mreže pa ih (za početak) ignoriram. Dokaže se s vremenom da je to mudar potez, a ako nije, uvijek nekoga mogu naknadno "dodati". Popis neodgovorenih zahtjeva za prijateljstvom s vremenom postaje sve duži i zahtijeva revidiranje, isto kao i virtualni "popis prijatelja" koji zaslužuje upisane navodnike. Zasluge mu je donijelo vrijeme, koje je doprinijelo tome da za pojedine "prijatelje" više nisam ni sigurna kada smo se i gdje upoznali. Štoviše, kada shvatim da mi, neka od imena koja još uvijek čine moju društvenu mrežu, uopće ne zvuče poznato, vrijeme je za skraćivanje virtualnog "popisa prijatelja". Oni koji su s njima povezani često su moj podsjetnik zašto sam im uopće (prihvaćanjem zahtjeva) dala pristup svojim privatnim fotografijama i s njima nesvjesno podijelila svoja mišljenja i osobne stavove. Grupu ljudi koja je na tako virtualno povezana sa mnom, iako u stvarnosti uopće nismo povezani, najčešće grupno uklonim s popisa. Ako nam se životi ponovno povežu, jednim klikom lako ćemo se povezati i u virtualnom svijetu.

Kada "popis prijatelja" postane toliko pročišćen da su na njemu samo imena ljudi s kojma sam koliko - toliko povezana i u stvarnom životu, počinje revidiranje popisa neodgovorenih zahtjeva. Na njemu ponekad pronađem ime osobe koja je u međuvremenu postala uključena i u moj stvarni život pa je dodam na virtualni "popis prijatelja", u nadi da će nam prijateljevanje i/ili suradnja biti važniji od međusobnog "procjenjivanja" i komentiranja napisanih objava i postavljenih fotografija. Tako se moj virtualni "popis prijatelja" ponovno počinje povećavati, a popis neodgovorenih zahtjeva smanjivati.

Taj proces traje dok virtualni "popis prijatelja" ne dosegne brojku koja je po mom mišljenju prevelika. Kada se to dogodi, pokrećem postupak smanjivanja virtualnog "popisa prijatelja" koji prethodi revidiranju popisa neodgovorenih zahtjeva, i tako u krug. Da se ovo kruženje ne bi prečesto ponavljalo, poznanicima volim napomenuti da društvene mreže koristim uglavnom u privatne svrhe, iako ponekad neke privatne informacije neznancima "odam" postavljajući objavu kao javno dostupnu, najčešće u trenutku sreće i zahvalnosti koje osjećam zbog proživljenog događaja. Ta promjena dokazuje kako, unatoč svim mogućnostima zaštite privatnosti, granica između javnog i privatnog iz dana u dan postaje sve tanja. Barem kada su u pitanju događaji koji u nama pobuđuju iskrene i duboke emocije.

Autorica: Ivona Šeparović


Nema događanja
Prošli mjesec Srpanj 2020 Sljedeći mjesec
P U S Č P S N
week 27 1 2 3 4 5
week 28 6 7 8 9 10 11 12
week 29 13 14 15 16 17 18 19
week 30 20 21 22 23 24 25 26
week 31 27 28 29 30 31

Provodimo s partnerima

Suradnici

Umrežavanje

Doprinos