Znamo kako su neki od najskupljih proizvoda danas zapravo usluge te pravovremene informacije.
Nekad bismo za nešto opipljivo dali pravo malo bogatstvo, a danas ćemo puno veće bogatstvo potrošiti na jednu informaciju. To nije neka novost. Informacija je vrijedna roba već stoljećima, ali joj je vrijednost znatno porasla razvojem tehnologije i informatike. Iako se taj proces odvijao relativno brzo, od razvoja prvog pisma do prvog kompjuterskog jezika nije prošlo tako puno vremena, s obzirom na veliku promjenu u ljudskom načinu razmišljanja i pohranjivanja podataka.
U 21. stoljeću taj razvoj informatike prelazi „u petu brzinu“. Stalne inovacije i nadogradnje postojećih tehnologija čine da se nalazimo u dobu koje je u svakom pogledu ovisno o informacijama i načinu na koji se one obrađuju, odnosno pohranjuju, odnosno odbacuju. Zahvaljujući izuzetnoj brzini razmjene informacija, sve se može promijeniti doslovce preko noći. Mostovi koji nas povezuju s prošlošću i zastarjelom tehnologijom automatski se ruše, kao što se automatski brišu neki nepotrebni podatci na računalu. U takvim je okolnostima moglo očekivati da će nastati nešto poput bitcoina, kriptovalute koja je 2009. godine, kad se pojavila, vrijedila nula. Sljedeće godine vrijednost mu nije prešla 1 američki dolar, a 2017. godine dosegao svoju do tad najveću vrijednost od gotovo 20 tisuća dolara. Vrlo impresivno i primamljivo, zar ne? Bitcoin je, kad se piše velikim početnim slovom, decentralizirana, distribuirana, anonimna platna mreža. Kad se piše malim početnim slovom, to je virtualna valuta koju spomenuta platna mreža koristi. Riječ o decentraliziranoj mreži, koja nema baš nikakvu središnju instituciju ili osobu koja bi tu mrežu administrirala. Transakcije se među korisnicima odvijaju izravno, a zapisuju se u javno dostupnu knjigu u kojoj korisnici ostaju anonimni, uz jamstvo da su sve unesene transakcije legitimne i točne.
Bitcoin je moguće kupiti novcem, ali se može i steći – „rudarenjem“. Naravno, to je samo izraz za sudjelovanje u održavanju mreže Bitcoin, davanjem računalne snage svojeg hardvera u svrhu održavanja mreže. Nagrada za to je bitcoin. Proces je međutim spor, a da bi se zaslužio jedan bitcoin potrebno je dosta vremena, ovisno o tome kakav se hardver koristi.
Tvorac je ovog koncepta je tajanstvena osoba Satoshi Nakamoto. On ili ona je 2009. godine objavio je jednostavan dokument na devet stranica s objašnjenjem kako će zapravo funkcionirati ta nova digitalna valuta. Već 2012. godine, bitcoin postaje prihvaćeno sredstvo plaćanja, a po uzoru na njega nastaju i brojne druge virtualne valute.
Zanimljivo, nemoguće je znati koliko pojedini vlasnik ili vlasnica bitcoina ovog trenutka ima u svom "virtualnom novčaniku". Pa ipak, interes za bitcoin ne prestaje rasti. Zna se i maksimalan broj bitcoin novčića koji može biti u opticaju. To je 21 milijun bitcoina. Postoje pravi bitcoin milijunaši, no oni se ne pojavljuju u medijima, a vjerojatno niti neće, barem ne u skorije vrijeme. Kad posljednji bitcoin bude pušten u opticaj, realno je očekivati da će mu se vrijednost stalno povećavati, jer će potražnja rasti, ali ne i ponuda. Neki tvrde da bi tako do 2025. njegova vrijednost mogla iznositi čak milijun dolara.
Dosta je toga ipak nesigurno kod ovakvih virtualnih burzi koje mogu biti na udaru hakera. Vrijednost mu je vrlo nestabilna i zbog toga teško može biti sredstvo štednje. Ako bitcoin promatramo kao valutu, on trenutačno ne zadovoljava osnovne funkcije novca. Osim toga, radi potpuno anonimnih transakcija, može poslužiti kao sredstvo "pranja novca" ili drugih ilegalnih aktivnost.
Sviđao nam se ili ne, bitcoin je postao dio naše svakodnevnice, sve zanimljiviji i sve manje apstraktan. Proizvodnja papirnatog i kovanog novca nije jeftina (da, za proizvodnju novca potreban je novac), a ionako smo već navikli plaćati beskontaktnim karticama. Sve što možemo u ovoj fazi priče o bitcoinu jest dati mu priliku da s vremenom pokaže sve svoje dobre i loše strane te shodno tome zaključiti je li dovoljno siguran da u potpunosti, kako neki predviđaju, zamijeni klasični novac.
Autorica: Martina Tomljanović
*Napomena: Članak je u siječnju objavljen u ZeGeZIN-u. Besplatni primjerak magazina možeš preuzeti u Info centru za mlade Zagreb (Av.M.Držića 71A) radnim danom do 20 sati, a ZeGeZIN možeš čitati i u PDF formatu ovdje.
