Ponedjeljak navečer, Kino Europa, veća gužva nego inače. Čeka se početak jednog hrvatskog dokumentarca.
"Čekajte, to mora da je neka šala?", pomislit ćete čitajući ovo. Ali, samo ako niste bili tamo. Pred otprilike 400 ljudi prikazan je film "Skrivena strana medalja". Dokumentarac je to o životu Mihovila Španje, sada već bivšeg plivača s invaliditetom. Tijekom 15-ogodišnje plivačke karijere, Španja je osvojio sve. Bio je četiri puta svjetski i četiri puta europski prvak, a osvojio je i četiri paraolimpijske medalje. Sa sveukupno 26 osvojenih medalja, Španja je najtrofejniji hrvatski sportaš. Ako ste strastveni ljubitelj sporta, a ovaj vas je podatak ipak iznenadio, znajte da to nije ništa čudno.
FOTO: RICM-ZG
Iako često naglašava kako ne voli da ga se zbog invaliditeta gleda drugačije, o Španji se puno manje pisalo nego o drugim uspješnim sportašima. Kada je, primjerice, na Svjetskom prvenstvu u Eindhovenu (u kolovozu 2010.) osvojio zlato u disciplini 400 metara slobodno, vijest o tome objavljena je na tek 16. stranici Sportskih novosti. Možete li se sjetiti kada ste vijest o nekom drugom svjetskom prvaku iz Hrvatske čuli ili pročitali onako usput? Naravno da ne. To ostavlja krivi dojam da iza uspjeha sportaša sa i bez invaliditeta ne stoje jednaki trud i znoj. A svjetski prvak je svjetski prvak, u bilo kojem sportu i u bilo kojoj kategoriji. Barem bi tako trebalo biti.
"Sport je preslika života", reče mi nedavno prijateljica dok smo komentirale zlato braće Sinković u Riju. Sport nam pokazuje i ono što u životu ne želimo priznati, a to su predrasude. Predrasude da postoje "veliki" i "mali" sportovi, "veliki" i "mali" sportaši, "veliki" i "mali" sportski (i životni) uspjesi. Sportašima koji su na vrhu svi bez zadrške plješćemo, pretvaramo se da poznajemo njihove živote, samo zato što znamo koliko su kojih naslova osvojili, no istovremeno zatvarmo oči pred teškim radom koji stoji iza uspjeha. Samo ponekad usudimo se upotrijebiti frazu o "medalji koja se dugo kovala", aludirajući na to da niti jednom sportašu ona ne padne u ruke. Ipak, ako smognemo hrabrosti, uvidjet ćemo pravu istinu. Istinu da je svaki sportaš - sportaš, a svaki uspjeh - uspjeh. Kako u sportu, tako i u životu, jer uspjeh je uvijek protkan pobjedama i porazima, a sportaš proživi puno padova na putu do velikog uspona. Upravo o tome govori "Skrivena strana medalja". O napornim treninzima i odricanjima, kako samih sportaša (sa ili bez invaliditeta), tako i njihovih obitelji, prijatelja... svih ljudi iz najbliže okoline koji vide znoj i suze, a ne samo reflektore i medalje.
FOTO: Ivana Čanak
Stoga možemo slobodno reći da film ne govori samo o Mihovilu i cijeloj obitelji Španja, nego o svima onima koji svoj sportski i/ili životni uspjeh grade polako, uz bezuvjetnu podršku malo ljudi iz okoline koji vjeruju u njih. Nema sumnje, trud će se na kraju isplatiti ako smo dovoljno motivirani da ne odustanemo. Mihovilov primjer to pokazuje. Tim više što se usudio progovoriti o pitanju o kojem se inače šuti: "Što nakon sportske karijere?" Kada završe karijeru, sportaši "iz velike samouvjerenosti upadaju u veliku malodušnost", kako je to u filmu objasnio Španja. To se, uostalom, povremeno događa i onima koji nisu sportaši. Mihovil je svoj izlaz pronašao u postavljanju novih ciljeva, koji donose svježu motivaciju. Zvuči prilično jednostavno, no provedba je vrlo zahtjevna. Ipak, u životnoj filozofiji Mihovila Španje, ta provedba stane u samo jednu rečenicu: "Hoću, mogu, znam!"
Autorica: Ivona Šeparović
