Zašto volim(o) nogomet?

Neparna je godina, 11 zemalja domaćina, 24 reprezentacije - Europsko nogometno prvenstvo 2020.

Čudno je to kada neko sportsko natjecanje "vučemo" od prošle godine. Čudno je kada ima toliko puno domaćina. Čudno je kad su tribine poluprazne. Čudno je sve... od prvog Eura održanog 1960. u Francuskoj, do danas svašta se izgradilo i izmijenilo u nogometu, ali ovo je najčudnije natjecanje do sada.

"Nogomet je igra koja se sastoji od 22 igrača koji trče uokolo i igraju se loptom, jednog suca koji napravi nekoliko grešaka, i na kraju uvijek pobijedi Njemačka.", rekao je svojedobno Gary Lineker, branič engleske nogometne reprezentacije. Do danas je to ostala izjava koju skeptici koriste kao argument u prilog tezi da je nogomet glupa igra s kojom se mase besciljno zabavljaju. No, Njemačka je sinoć izgubila pa se mirno možemo odmaknuti od ove izjave i pomalo "navijački" reći: "Nogomet je puno više od toga!". Puno više od samog rezultata utakmice, puno više od rasprave je li u pojedinoj situaciji trebao biti dosuđen kazneni udarac ili ne, nogomet je puno više... Iako, pretjerano je reći da je nogomet "najvažnija sporedna stvar na svijetu".

Mnogi navijači u gledanju nogometnih prijenosa pronalaze zabavu i razonodu, a neki i poticaj da ustraju u ostvarenju ciljeva u vlastitom životu. Uspjesi momčadi za koju navija, pojedincu daju osjećaj da je bitan, da je dio nečeg važnog. Svako Europsko nogometno prvenstvo nam to na neki način pokaže. Iznova smo u euforiji, ta pseudo-stvarnost djeluje sve realnije, a mogućnost za bijeg, koju ona daje, djeluje sve privlačnije. Danas vjerojatno više nego ikada ranije, jer smo ograničeni u kretanju i putovanjima.

"Odlazak" na stadion i bodrenje momčadi pred malim ekranima omogućuje identifikaciju gledatelja s publikom na stadionu. Vratimo se sada malo u povijest. Kako je sve počelo? Prvi izravni televizijski prijenos realiziran je 1947. godine, kada je prenošena utakmica Engleskog nogometnog kupa. U Hrvatskoj je prvi prijenos nekog sportskog događaja, 1957. godine bio upravo nogometni. Tadašnja Radiotelevizija Zagreb izravno je prenosila utakmicu između Italije i Jugoslavije. U tim prvim godinama, prijenosi su bili izrazito realni. Kamera je u većini slučajeva bila postavljena na tribine ili uz atletsku stazu, u visini gledateljevih očiju. Kamera je pratila loptu, tako da su gledatelji vidjeli akciju izbliza, ali nisu mogli vidjeti cijeli travnjak u jednom trenutku. Najveća razlika u nogometnom prijenosu viđena je 2002. godine, za vrijeme Svjetskog prvenstva u Japanu i Južnoj Koreji. Tada su utakmice snimane s 30 kamera, čak i iz zraka.

Nogomet volimo prije svega zbog vrijednosti koje taj sport promovira, a one su brojne. Prije svega ističe se jednakost svih koji vole nogomet. Premda je ona pomalo utopijska, publika je prihvaća, te vlada mišljenje kako je "nogometna javnost", kako joj često tepaju novinari, kolektiv koji se bori protiv društvene i ostalih vrsta nepravdi. Iako nogomet barem u teoriji izbjegava podijeljenost i rivalitet u smislu nesnošljivosti, činjenica jest da ova igra stvara podijeljenost. Budući da navijati za neku momčad daje identitet, logično je da taj identitet podrazumijeva nešto suprotno. "Mi" smo "naši", "oni" su "njihovi". Druga momčad su protivnici. Ali, samo na terenu i samo onda kada stvari idu uobičajenim tokom, odnosno onako kako nogometna igra u osnovi zadaje.

Kada se ta "nogometna ravnoteža" na neki način poremeti, granice se brišu, igrači i navijači ponašaju se još više sportski i još više pokazuju solidarnost jedni s drugima. Zato su na Europskom nogometnom prvenstvu koje je trenutno u tijeku igrači na tribinama nerijetko izmiješani i zajedno se zabavljaju. Navijači nerijetko zajedno i tuguju, kao tijekom utakmice Danske i Finske, kada je danski nogometaš Christian Eriksen doživio srčani udar. Dok je liječnička ekipa iznosila s terena danskog napadača, navijači na tribinama bili su ujedinjeni u podršci: Finci su skandirali "Christian", a Danci "Eriksen".

Bila je to samo jedna od mnoštva situacija koje su kroz povijest pokazivale da nogomet daje mnoge životne lekcije: o tome koliko smo krhki, koliko kao ljudi trebamo jedni druge da bismo ostvarili vlastite ciljeve i izgradili društvo kakvo svi želimo, ali i o tome da u svim okolnostima trebamo dati od sebe onoliko koliko u tom trenutku možemo. Koliko god to klišeizirano i romantičarski zvučalo, upravo su to stvarni razlozi zbog kojih volimo nogomet. Razlozi zbog kojih će tijekom ovog ljeta mnogi (ponovno) zavoljeti nogomet.

Komentar: Ivona Šeparović*

*Napomena: Stavovi izneseni u komentaru su osobni stav autorice i ne odražavaju nužno stav Udruge Zamisli


Nema događanja
Prošli mjesec Kolovoz 2021 Sljedeći mjesec
P U S Č P S N
week 30 1
week 31 2 3 4 5 6 7 8
week 32 9 10 11 12 13 14 15
week 33 16 17 18 19 20 21 22
week 34 23 24 25 26 27 28 29
week 35 30 31

Provodimo s partnerima

Suradnici

Umrežavanje

Doprinos