Rijetko čitamo, još rjeđe pišemo, a rukopise nama dragih ljudi danas niti ne prepoznajemo.
Nepoznavanje rukopisa ne doživljavamo kao nepoznavanje drugih, iako iz rukopisa možemo mnogo toga saznati, a možda još više pročitati "između redaka". Pametni telefoni pišu umjesto nas, dok lagano prstima prolazimo preko ekrana, često (ne) namjerno "gutajući" ili skraćujući izraze u samo nekoliko slova.
Seminari na fakultetu zato su ponekad prava muka. Najprije ne znamo koju temu odabrati, stoga odabiremo onu koja je ostala zadnja. Ako smo temu nekako dobili, tješimo se, valjda ćemo i literaturu nekako pronaći, zar ne? Ja ne znam, ali znam tko zna - Google. Prvi korak u pisanju seminara postaje razmišljanje o tome koliko seminar treba biti dugačak, a drugi pronalaženje ispravnog načina googlanja. Pogrešno. Razmišljanje o dužini napisanog pomiče fokus s teme kojom se zapravo trebamo baviti. Googlanje nam daje niz neprovjerenih, često oprečnih informacija, koje ne znamo sagledati na pošten način (sa svih strana), jer ne znamo kontekst i nedostaje nam šira slika. Kada shvatimo da nas tražilice zbunjuju više nego li nam pomažu, panično posežemo za literaturom koju je preporučio profesor. To je kao s korištenjem uređaja: kad ne znaš što dalje, odustaneš od toga da se praviš pametan i počinješ čitati upute.
U idealnim okolnostima to bi trebao biti početak. Kakav god seminar pisali, vlastitu perspektivu svakako moramo iznijeti, a za to je potrebno imati i određeno vrijeme za promišljanje o pročitanoj literaturi. Google i druge tražilice „pojasniti“ će nam neke sporedne pojmove da lakše povežemo činjenice koje smo prikupili i proučili. Tek tada smo spremni započeti s pisanjem seminara.
Svaki je početak težak i pomalo zastrašujući stoga prvo pomislimo da je nemoguće doći do cilja. U takvim trenucima studentskih dvojbi, korisno je prisjetiti se teških ispita za koje već imamo ocjene u indeksu, ili gomile seminara koje smo već uspješno napisali. Naravno, onaj s kojim se suočavamo sada najteži je ikad, zar ne? Zato što na njemu upravo radimo, a papir na ekranu je još uvijek je prazan.
Budemo li predugo razmišljali o tome, papir će ostati prazan, a seminar vjerojatno nećemo predati na vrijeme. Zato treba pisati što god studentu pada na pamet o određenoj temi, nakon čitanja literature. Poslije je lako obrisati višak. Kada ono što je bilo najočitije stavimo na papir, utješi nas što papir više nije potpuno prazan pa nove ideje lakše dolaze. Kad je sve tematski obuhvaćeno, vrijeme je za preslagivanje. Najvažnije je ne biti prestrog prema sebi i iskoristiti čim više onoga što je dotad napisano. Vrijeme je za duži predah i barem 10 minuta odmora bez gledanja u bilo koju vrstu ekrana. Korisno je popiti vode i pojesti nekoliko kockica čokolade, za koncentraciju ;)
Čeka nas dio u kojem treba biti strpljiv, temeljit i nipošto ne pomišljati da si skoro gotov. Slijedi: lektura! Bez obzira na to je li neki ispit lako ili teško položiti, seminari u studentskim danima jesu vrlo ozbiljan zadatak i tako im treba pristupiti. Po pitanju ispravljanja gramatičkih grešaka ni jedna osoba nije „neutralna“. Neke lektoriranje smiruje, a većini ide na živce. Ipak, nužno je kako bismo profesoru i ostalima koji će to čitati, dokazali da smo ozbiljno pristupili zadatku. Nakon testiranja gramatike, čeka nas test strpljenja. Seminar je, naime, poželjno još jednom pročitati, da bismo bili sigurni da ono što smo napisali jest razumljivo, smisleno i povezano sa zadanom temom.
Uređivanje „sitnica“ poput sadržaja dolazi na kraju i češće je gorko nego li slatko. Ne treba se dati omesti, zadnji korak do cilja podjednako je bitan kao i prvi korak cijele utrke. Utrka koju kod seminara nikako ne smijemo izgubiti jest utrka s vremenom. Seminar treba predati na vrijeme, inače se trud studenta mnogo manje cijeni, jer ga se ne shvaća dovoljno ozbiljno. Iako pisanje seminara često uzrokuje stvaranje kreativnog nereda u sobi, da bi seminar bio kvalitetan, nered (u sobi i u mislima) moramo nadvladati, kako bi naša kreativnost uistinu došla do izražaja. Idealan seminar ne postoji, no ako je autor ispoštovao zahtjeve i pokazao znanje, njegov će trud biti nagrađen.
Autorica: Ivona Šeparović
