Uspoređivanje s drugima nerealističan je koncept onoga što uspjeh za nekoga uistinu jest.
Uspoređivanje stvara nerealna očekivanja, koja neizbježno vode u razočaranje, prije ili kasnije. Nažalost, uspoređivanje najčešće koristimo kako bismo sami sebi nabrajali zbog čega "nismo dovoljno dobri", iako primjenjivanje istog koncepta po pitanju drugih, pokazuje koliko je uspoređivanje štetno i besmisleno.
Primjerice, kada biramo liječnika, ne uspoređujemo ga s onim koji je već izliječio milijune. Kao pacijentu bitno mi je ima li rješenje za moj problem. Uostalom, nije rijetkost da je vještina kod ljudi koji se bave određenim zanimanjem neupitna, ali s njima ponekad ne želimo imati posla, zar ne? Super je da pronađe rješenje koje mi treba, ali nakon toga se nadam da ga neću nikada više vidjeti. "Krivac" je karakter osobe. Ono po čemu smo svi drugačiji.
Kada u privatnom životu biramo prijatelje, sigurni smo da želimo osobne stvari dijeliti s ljudima koji imaju sličan sustav vrijednosti, ciljeve koji su nam razumljivi i karakter koji nem barem donekle paše. Pritom, naravno, treću spomenutu stvar je najteže objasniti. Zato kada jedni druge pitamo o tome kakva je osoba neka prijateljica koju smatramo bliskom, najčešći odgovor je: "Ona je stvarno super!". Tu svaka priča prestaje, jer se povezanost i izgrađeno povjerenje ne mogu do kraja objasniti racionalnim preslagivanjem podataka koji će nešto dokazati. Najbliže tome možda jest nabrojiti nekoliko teških situacija u kojima se prava prijateljica upravo i dokazala kao osoba na koju se može računati.
Karakter je i u poslu ono što nas razlikuje, a oblikuje ga sve ono dobro i loše što smo proživjeli. Iskustva na koje smo ponosni, ali možda još više lekcije koje smo naučili na težak način, a za koje znaju samo naši najbliži. Od poznanika to skrivamo, a kada dođemo u poziciju da im priznamo bolne stvari, a poznanici i dalje ostanu uz nas, počinjemo ih smatrati prijateljima, jer zajednički gradimo dublju vrstu povjerenja.
Poslovni je uspjeh stoga prožet onime što smo teorijski naučili o zanimanju, kao i onime što smo iskustveno proživjeli. Sve to nas potiče da dobro obavljamo posao, koji je jedno od ogledala nas samih, ako ga radimo srcem. Put ka tome jest pronaći u poslu ono zbog čega baš taj posao ima dublji smisao od pukog osiguravanja novca za plaćanje računa. Oni koje smatramo vrlo uspješnima u njihovom poslu, napravili su upravo to. Nisu uspjeli tako što su kopirali druge, već tako što su ono što su naučili primijenili na svoj način i u skladu sa svojim interesima i karakterom postigli mnogo više od zadanih ciljeva.
Nije teško zaključiti da je prvi korak u napredovanju izbjeći uspoređivanje. Uvijek će netko u nekom segmentu biti bolji od mene, ali lošiji od tebe. No, ako stvari radimo na svoj način, ostvareni će rezultati pokazivati uspjeh, iako će uspjeh vjerojatno za svakog pojedinca podrazumijevati nešto drugo. Odlikaši to dobro znaju, jer uvijek imaju motiv za ostvarenje nečeg više, iako se iz perspektive vrlo dobrog učenika čini da je odlikaš ostvario sve. Zato ne smijemo upasti u zamku procjenjivanja podvlačenjem crte, jer time neće profitirati ni oni ispod ni oni iznad nje. Ako želimo situcije svesti na brojke, kako bismo dobili realniju sliku (iako statistike nerijetko lažu), imamo pravo samo uspoređivati sebe danas i sebe prije nekoliko godina. Ako dajemo sve od sebe i dugoročno napredujemo, ostvarit ćemo svoj cilj, a to je jedino bitno.
Autorica: Ivona Šeparović
